Za ovaj tekst je potrebno da se udobno smestite, pustite neku laganu jazz muziku u pozadini, i uzmete čašu svog omiljenog vina u ruke.

Ovo je tekst osobe koja voli (obožava) vino i ceo ritual oko služenja i ispijanja vina, uživanja u svakom gutljaju i tumačenja i pamćenja svih ukusa i osećaja koji se pojavljuju prilikom konzumiranja. Volim da istražujem, čitam i učim o vinu, i imam veliku želju da svoju ljubav i uživanje u vinu podelim sa vama.

Ritual serviranja i ritual ispijanja vina.

Ja to tako posmatram. I jedno i drugo su mi mali rituali koje jako volim, primenjujem i zahvaljujem se što postoje. I koji ne idu jedan bez drugoga.

Kod ispijanja vina nije gušt da ga samo sipate u lepu čašu i popijete. Ceo ritual biranja, služenja, obraćanja pažnje na izgled čaše, temperaturu vina, tumačenje etikete i zatim predstavljanje vina daje posebnu draž. To je pravi ritual hedonizma i uživanja. Nakon toga blago vrtenje čaše i oslobađanje aroma i mirisa vina, prvi gutljaj i buđenje čula, osećaja, sećanja.

Serviranje vina je nešto na šta treba obratiti dosta pažnje. Svako vino je drugačije, i zahteva drugačiji „tretman“ posluživanja, kako bi dalo svoj maksimum.

U tekstu koji sledi želim da podelim nekoliko svojih rituala i smernica koje treba pratiti za savršeno posluženo vino i potpuno uživanje u istom.

Temperatura serviranja vina

Vino se služi na određenoj temperaturi, ne previše hladno, a opet ne ni previše toplo. Temperatura serviranja vina zavisi od same vrste vina, jačine, slatkoće.

Ono što sam naučila i što je najlakše zapamtiti jeste da se temperatura služenja vina povećava sa jačinom boje vina. Što znači da se svetla, bleda, bela vina služe na najmanjim temperaturama i kako se ide ka tamnijim bojama vina – roze, svetlo crvena, tamno crvena, tako se povećava i temperatura.

Crvena vina se uglavnom služe na temperaturama izmedju 12 i 18 stepeni (određena vina i na temperaturi do 21 stepen), dok se bela vina služe malo hladnija uglavnom između 8 i 12 stepeni, a penušavci na temperaturi između 6 i 8 stepeni.

Ukoliko vino previše rashladite, nećete biti u mogućnosti da osetite sve arome koje vino oslobađa na višim temperaturama i obrnuto, vina koja nisu namenjena da se služe previše topla, mogu biti kiselija i ne toliko lepa i pitka koliko bi bila da su poslužena na pravoj temperaturi.

Lako je ovo napisati i koristiti u praksi ukoliko posedujete frižider za vina, normalno. Podesi se odgovarajuća temperatura, ubacite vino i zaboravite. Međutim, moguće je i bez vinskog frižidera, govorim iz ličnog iskustva. Trudim se da vina kupujem unapred. Ukoliko planiram da poslužim neko vino sebi, porodici ili društvu kupim ga dan ranije i stavim u frižider par sati pre konzumiranja kako bi se ohladilo taman toliko koliko treba.

Takođe, vino nije piće u koje treba da se meša sa ledom kako bi se rashladilo. Tim postupkom vino se razblažuje vodom i gubi na ukusu, jačini i punoći.

Čaše za vino

Najbitnije kod posluživanja su čaše za vino. Jednostavno, dobro vino mi neće biti toliko dobro ukoliko je posluženo u lošoj čaši – čaši koja nije namenjena za vino. Dok će mi malo lošije vino posluženo u idealnoj čaši sigurno biti bolje nego što bi inače bilo.

Vino se otkriva u čaši, tu ga upoznajemo  i prvi put se susrećemo sa svim njegovim aromama.

Svaka vrsta vina ima svoju posebnu čašu u kojoj se služi. Postoji mnogo različitih oblika i veličina čaša, ja ih ne poznajem ni trećinu.

Ono što je meni važno kod čaše iz koje pijem vino je da bude od tankog stakla (što generalno i jeste „pravilo“), kako bi obod koji se prislanja na usne oduzimao manje pažnje, i jednostavno prijatnije mi je, prefinjenije. Takođe mi je bitno da je čaša od providnog stakla, bez dodatih boja, da ima dugačku nožicu kako bih mogla lepo da je držim, a pritom izgleda elegantnije, te mi je i samo ispijanje vina lepše.

O dlačicama od krpe, mrljama od prstiju ili tačkica osušenih kapljica vode mislim da ne treba ni pričati. To je za sve čaše, ne samo za vinske, apsolutno nedopustivo.

Osnovna razlika je između čaša za belo, crveno i penušavo vino.

Čaše za crveno vino su veće zapremine. Imaju veći balon, i veći obod, jer složene arome i jačina crvenog vina traži dodir sa vazduhom kako bi oslobodilo svoju punoću mirisa i ukusa, kako biste mogli da ubacite nos u čašu i u potpunosti doživite vino.

Bela vina se služe iz čaša sa manjom zapreminom, samim tim ove čaše imaju manji balon, uglavnom u obliku slova U, sa manjim obodom. Bela vina se piju hladnija od crvenih, pa manja čaša ima ulogu i da zadrži hladnoću vina. Manji obod sprečava i veći dodir vina sa vazduhom, jer belom vinu nije potrebna tolika količina vazduha kao što je to slučaj sa crvenim vinom.

Što se tiče penušavog vina, ne mogu sa sigurnošću reći koja je čaša „ispravna“. Moj izbor je uska, dugačka čaša, sa malim obodom na vrhu. Možda zbog previše američkih filmova u kojima se penušavci uvek služe u takvim čašama. Mali obod na vrhu čaše je dobar iz razloga što usporava gubitak mehurića. Međutim, čaše za penušavce mogu biti i manje, plitke čaše sa velikim obodom. Sećam se da smo takve kristalne imali kada sam bila mala, i da mi mama nikada nije dozvoljavala da ih koristim da se ne bi razbile. Možda i otuda moja nenakolnost prema istima.

Desertna vina se služe u manjim čašama sa suženim vrhom. Ova vina sadrže veći procenat alkohola, pa se iz tog razloga služe u čašama manje zapremine. Suženi vrh služi da oslobodi taman toliko aroma koliko je potrebno, zadrži alkohol i dopusti da slatkoća vina preovlada.

Kako se pravilno drži čaša za vino?

Čaša za vino se drži za donji deo bazu (stopicu) ili nožicu čaše. Kako vam je prijatnije da je uhvatite, da biste mogli da je držite bez razmišljanja i da imate slobodu da je lagano zavrtite, kako biste osetili sve mirise i arome vina koje pijete.

Još jedan od razloga zbog kog se čaša drži za donji deo, a ne za balon, jeste taj jer biste u suprotnom rukama grejali vino, što nije preporučljivo.

Savet: Preporučujem da na početku vrtite čašu sa belim vinom, ili vodom. Dok se „vrtenje“ ne usavrši  Ili bar obucite tamne stvari ukoliko je crveno vino izbor.

Predstavljanje i posluživanje vina

Uvek je bitno šta pijemo. Kod vina pogotovo. Bitno je koje je vino, od kog grožđa je napravljeno, da li je sortno ili je kupaža, koliko procenata alkohola ima, iz koje je godine, koja je vinarija u pitanju. Ovo su glavne stavri koje bi bilo lepo da saznamo o vinu pre nego što ga probamo.

Jako je zabavan ritual predstavljanja vina. Moram priznati da do skoro nisam to radila.
Skoro sam od jedne drage prijateljice čula kako ona taj ritual stalno praktikuje, čak i kada sama pije vino, pa ga i sama sebi predstavlja. Moram priznati da je jako zabavno i lepo.

Kada ste u restoranu, kafiću, ukoliko sami naručite vino, bez pitanja i preporuke, podrazumeva se da znate šta ste tražili, pa vam poslužitelj neće objašnjavati šta pijete. Ali ukoliko pitate za preporuku ili kažete šta biste otprilike želeli, svaki somelijer, ugostitelj, prilikom posluživanja vina za koje ste se odlučili bi trebao da vam ukratko objasni koje je vino, iz koje je godine, koliko procenata alkohola ima i koja je vinarija u pitanju.

Vino se prvo sipa osobi koja će ga probati i odlučiti da li je u redu. Nakon toga se sipa i ostalima, i to prvo ženama – starijim pa mlađim, nakon toga muškarcima i na kraju osobi koja je probala vino.

Čaša za vino se nikada ne puni do kraja. Jedan od razloga je vrtenje vina u čaši – sa punom bi to bilo nemoguće. Osim čaše za penušavce, one se mogu napuniti skoro do vrha.

Ritual ispijanja vina i njegov gušt

Vino nije piće koje ćete popiti za šankom na iskap. Nije piće koje ćete eksirati sa društvom. Vino je za lagano uživanje i buđenje emocija. Vino se deli sa dobrim društvom, osobama do kojih vam je stalo. Vino budi i podstiče na ljubav, te se i ne može piti sa bilo kim.

Neverovatno je šta sve u jednoj čaši vina može da se nađe. Od svežeg mirisa cveća, pokožene trave, voća, preko zelenog paradajza, do mirisa drveta ili vanile. Po knjigama, ako uzmete da ih čitate, možete napamet naučiti šta bi u kom vinu trebalo da se oseti.

Ja sam pokušala i nije mi uspelo. Želela sam da naučim sve mirise i arome napamet, da znam šta od kog vina mogu da očekujem i onda bih tako mogla i da pričam o njima bez potencijalnih greški. Međutim, piše u knjizi miris preprženog šećera, a ja osećam samo voće. To me je dosta deprimiralo 🙂

Sa vinima sam naučila da treba potpuno drugačije. Postoje pravila, postoje knjige, i dobro je imati ih za listanje. Postoje škole za somelijere, i to je čiitava nauka. Za nas, obožavatelje, hedoniste, degustatore, bitno je prepustiti se, osećati i verovati svom osećaju, jer je to jedino što je pravo i što se zaista pamti.

Meni vino budi emocije i sećanja. I to je ono što mi se najviše dopada i što pamtim ne iz knjige, ne sa papira, već iz srca i samo svog osećaja.

Kada uzmem čašu dobre Malvazije, momentalno se preselim u Dalmaciju, na obalu mora, gotovo mogu da čujem talase kako udaraju u obalu, osetim miris borovine, soli…

Merlot me podseti na sneg, hladnoću, zimu, kamin. Provrtim čašu pa osetim mešavinu mirisa borovnice i drveta, barika.

Tamjanika me podseća na Dunav, miris cveća, Sunca u zalasku, leta u dolasku, ćebe na obali, pastrmku sa roštilja.

U vinu se uživa sa svakim novim gutljajem. Ne postoje pravila, ne postoje ograničenja, ne postoji tačan i netačan odgovor. Ima učenih ljudi koji to moraju znati, moraju pamtiti sve detalje kako bi ocenili vino, a nama ljubiteljima je dozvoljeno da govorimo iz srca i osećaja.

Na kraju krajeva, sve je u osećaju i doživljaju. I naravno u dobrom društvu. Isto vino vam nikada nece biti identičnog ukusa. Postoji jedna izreka – koliko je vino dobro zavisi od toga u koliko ga dobrom društvu pijete 🙂

Do sledećeg teksta, želim vam puno uživanja u dobrom vinu i još boljem društvu. Živeli!

 

 

Spread the love