Na sat vremena vožnje od Beograda, u selu Vlaški Do, nalazi se vinarija Despotika. Mlada vinarija koja je 2012. godine otvorila svoja vrata posetiocima i ljubiteljima vina.

Do vinarije se dolazi lako, autoputem ka Požarevcu, zatim magistralom nekih 17 km ka Smederevskoj Palanci. Sa brdašceta na kom se nalazi, objekat vinarije gleda na magistralni put i nemoguće je promašiti je.

Ulazak na posed vinarije je kameni put oivičen vinogradima i ružama u roze i crvenoj boji. Ispred vinarije se na 3 ha gaje dve  sorte – sa leve strane autohtona sorta Prokupac koja se gaji na tradicionalan način, a sa desne domaća stvorena sorta Morava.

Sebe nazivaju manjom vinarijom sa 15 ha vinograda, i kapacitetom od 100.000 boca godišnje. Vinogradi se nalaze na tri mesta – delom ispred vinarije, a delom u dva sela u blizini. Smešteni u dva vinogorja – u Beogradskom i Šumadijskom. Prvi zasadi su iz 2008. godine, a prvo flaširanje je bilo 2011. godine.

Gaje devet sorti vinove loze i to: Rajnski Riesling, Pinot Blanc, Muscat Ottonel, Sauvignon Blanc, Pinot Noir, Merlot, Cabernet Sauvignon, Morava i Prokupac.

Etikete vinarije Despotika

Imena vina su, kako nam je Darko objasnio, nastala posle dosta popijenih boca 🙂 Ideja je bila da budu nesvakidašnja i drugačija i da spoje tradiciju, istoriju, ljubav prema Srbiji, vinu i kulturi.

Etikete vinarije Despotika

Od DODIRA preko NEMIRA, do NEBA, pa do BESKRAJA. Pored ovih tu su i druge etikete – Morava, Znamen, Zmajeviti, Trag, Dokaz, Svedok.

SVEDOK da uz veliko TRAGanje DOKAŽemo da u Srbiji može da se napravi dobro vino“ – Darko, vinarija Despotika

ZMAJEVITI je posebno vino napravljeno u čast Despota Stefana Lazarevića. Po istorijskim zapisima, Despot je prvi Srbin u evropskom redu Zmajevih vitezova. Zmajeviti je vino napravljeno od autohtone srpske sorte – Prokupca. Logo na etiketi je redizajnirani znak sa borbenog štita Despota Stefana. Nacrtan je u ljubičastoj boji, jer je takav i odsjaj Prokupca u čaši.

Zmajeviti, u čast Despota Stefana

Na etiketama se nalaze preporuke za hranu i temperaturu koja vinu najviše odgovara, kao i za srpsko muzičko i književno delo. Sa strane boce se nalazi i tekst napisan Brajovom azbukom.

Logo vinarije je kruna sastavljena od vinskih čaša i flaša – crnom bojom su naslikane flaše, dok bela boja formira ćaše između crnih boca.

Obilazak vinarije

Citat koji stoji na ulazu u muzej vina:

… da tragom tvog dodira dosegnuh nebo, dajem ti dokaz, ti svedok mi budi, nudim ti beskraj, ljubavi znamen, ukroti nemir iz mojih grudi…

Obilazak vinarije traje oko 45 minuta. Polazi se od muzeja vina, gde se mogu videti stara oruđa i alati koji su se koristili u vinogradu i preradi vina – od makaza za orezivanje preko muljača, presa do frižidera za hlađenje i čuvanje vina.

Frižider je iz 1903. godine i pronađen je prilikom renoviranja stare Beogradske zgrade na Dorćolu, u njenom podrumu. Spolja je drven i liči na starinsku komodu, dok je iznutra obložen prohromom. Ima posebnu komoru u koju se ubacuje led kako bi održavao temperaturu. Kada se led istopi, voda se ispusti na slavini koja se nalazi sa spoljašnje strane, a u komoru se ubaci novi.

Vinarija je uređena u modernom stilu, i poseduje sve – od muzeja, preko shopa, podruma, sale sa inoks posudama, dela za flaširanje, sobe sa slikama nacrtanim vinom, sobe sa medaljama i ogromne sale za degustaciju sa velikom terasom.

Sa terase pogled puca na vinograde i celu Šumadiju. Sa ležaljkama i suncobranima, terasa je fenomenalna za odmor posle ručka, kao i gledanje zalaska Sunca.

U trenutku posete, vinarija se uveliko pripremala za ovogodišnju berbu. Inox posude su se praznile i vina su se flaširala. Imala sam priliku da vidim koliko ljudi je potrebno i za samo flaširanje vina i pored svih modernih mašina koje vinarija poseduje. Dok jedni rade na punjenju boca, drugi su na mašini za stavljanje pampura, a treći ređaju i skladište boce. Na stotine boca vina čekaju svoj red i na etiketiranje u podrumu.

Podrum se nalazi na dubini od desetak metara pod zemljom. Temperatura je konstantna, kako bi vino nesmetano odležavalo i dozrevalo u burićima od hrastovine. U baricima odležavaju uglavnom crvena vina, u zavisnosti od sorte – od 6 do 18 meseci.

Degustacija

Za dobrodošlicu – DODIR – lagana kupaža Muscat Ottonel-a i Tamjanike. Plata domaćih sireva i kobasica, salata i domaća proja. Divno rashlađen blend dve najmirisnije sorte, savršeno uklopljen uz beli domaći, mladi sir.

Lagano, uz puno uživanja i doživljavanja apsolutno svake arome i ukusa, prešli smo na Moravu. Skladnih kiselina, osvežavajuće, herbalnih aroma.

BESKRAJ je bilo treće vino za degustaciju. Moćni Sauvignon Blanc i moj favorit. Kompleksno vino herbalnih aroma, sa primesom lime-a, mineralno, sveže, finih kiselina. Bogatstvo ukusa koje ovo vino poseduje je nešto što me je apsolutno kupilo na prvi gutljaj. Na mirisu deluje blago, arome nisu upadljive i oštre, dok je ukus i aftertaste koji ostavlja potpuno suprotan – jak i upečatljiv. Odlično se slaže uz zelene masline koje fenomenalno dopunjuju kiselinu koje poseduje ovo vino.

NEBO je kupaža Rajnskog Rieslinga i Pinot Blanc-a. Cvetno, lepršavo vino, kako su mi rekli – omiljeno žensko. Nežno je i blagih aroma cveća i zove. Na ukusu je isto takvo – skladno, razigrano i prijatno.

Ručak inače traje oko sat vremena, a mislim da je nama trajao satima. Uz priču o svakoj etiketi, uz maksimalno uživanje uz svaki miris, aromu, gutljaj i ukus, produžio se 🙂 Toliko sam uživala u svakom gutljaju i svakom zalogaju. Rapsodija različitih ukusa i aroma, od blagih preko izraženih i dominantnih.

Lagano smo prešli na novu boju vina – rose. NEMIR rose nam je poslužen uz praseće pečenje i salatu od kupusa.

I to ne bilo kakvo praseće pečenje. To je najsavršenije prasence koje sam jela do sad. A jela sam ih 🙂

Braon, sjajna, krckava kožica, tanak sloj masnoće i sloj mesa, čiste krtine, tooooliko mekane. Svaki zalogaj se prosto topi u ustima.

Toplo praseće pečenje i hladni, voćkasti Nemir bili su idealna kombinacija. Rose vino napravljeno od čistog Cabernet Sauvignon-a.

U vinariji često imaju problem da zbog ovoliko dobrog pečenja, ljudi više pričaju o njemu nego o vinima. Moram priznati da je i moj prvi utisak, i prva stvar koju prepričam iz vinarije – najbolja prasetina.

Prase se priprema po specijalnoj recepturi deke iz lokala, koji ne želi da otkrije način pripreme i tajni sastojak 🙂

Valjda svi ovoliko prepričavaju pečenje, jer se za vina već zna i očekuje da su dobra, pa prasetina prijatno iznenadi. A i nije standardna hrana u vinarijama.

Uz desert je posluženo crveno vino. Za početak ponosni ZMAJEVITI napravljen od pažljivo biranih grozdova Prokupca. Rubin crvene boje, sa ljubičastim odsjajem. Voćnog mirisa višnje, i pomalo začina. Domaća pita od višanja sa rekla bih domaćim jajima, obzirom na žutu boju kore. Slasna i mekana, posuta šećerom koji krcka pod zubima.

Nstavili smo da TRAGamo za crvenim vinima, i isprobali Merlot. Prema ovoj sorti gajim posebnu ljubav, i i dalje mi je crveno vino broj jedan. TRAG je izrazito voćnih aroma crvenog bobičastog voća sa primesama vanile  koje je poprimio od hrasta u kome je odležavao.

Merlot

Merlot

Dan, posetu i degustaciju smo završili sa DOKAZOM. Cabernet Sauvignon i zalazak Sunca na terasi uz lagane tonove Olivera, Haustora i Gibbonija.

Ako mene pitate, odličan spoj vina, muzike i Sunca u zalasku. Takođe, i odličan DOKAZ da se u Srbiji prave dobra vina, a da posete svih vinarija ostaju u lepom sećanju po dobrim vinima, prijatnim domaćinima i fenomenalnoj klopi!

Do sledećeg israživanja & dokazivanja, živeli! 🙂

 

 

 

Spread the love